Group items tagged

Ljudska DNK je najburnije reagirala na ELF-ove (extreme low frequencies) ili radio valove ekstremno niske frekvencije, iako su efekti slični kao i s drugim oblicima RF i EMF zračenja, u slučaju ELF-ova reakcije su postajale puno kompleksnije.

povećanje različitih vrsta zračenja siguran razlog u povećanju kancerogene epidemiologije

povećanje broja kancerogenih oboljenja možemo zahvaliti različitim zračenjima iz okoliša koja su oštetila i još uvijek oštećuju našu DNK.

za 40% povećava rizik od dobivanja raka mozga u slučaju da korisnici provedu telefonirajući više od 1640 sati. U neovisnom istraživanju iz 2007., godine, koje je obavio tim iz Švedske je otkriveno kako se za 540% povećava rizik od dobivanja raka ako se mobilni telefoni koriste više od 2000 sati.

Svijet se treba osloboditi od mobilne telefonije, ne samo da je ova tehnologija opasna, ona je smrtonosna. Biološki učinak mobilnih telefona na ljudsko tijelo ne leži u jakosti signala već u njegovoj eratičnoj prirodi koja uništava rezonancu DNK i njenu mogućnost obnavljanja. Ovo je i najjednostavniji razlog zašto mobilna tehnologija stvara kancerogena oboljenja.

Izraelski znanstvenici su preko 30 godina istraživali povećanje tumora na parotidnoj žlijezdi, između 1970-te i 2006-te godine broj tumora se povećao za 400%.

dr. Siegal Sadetcki, glavni istražitelj senata SAD-a, je uspio identificirati glavnog krivca za tumore zaušne žlijezde. U njegovom izvješću stoji kako su mobilni telefoni glavni i najčešći krivci za: 34% povećanja rizika od tumora zaušne žlijezde ako se mobilni telefon koristi na regularnoj bazi u vremenu od pet godina. 58% povećanja rizika od tumora zaušne žlijezde ako se mobilni telefon koristi s više od 5500 poziva za vrijeme ljudskog života. 49% povećanja rizika od tumora zaušne žlijezde ako se mobilni telefon koristi za više od 266,3 sata za vrijeme ljudskog života.

03.05.2011., godine, WHO i IARC (International Agency for Research on Cancer) ili Internacionalna agencija za istraživanja raka, su priznale kako mobilna telefonija zaista uzrokuje rak, te su zračenje iz mobilnih telefona stavili u 2B rizičnu skupinu za ljude.

U istraživanju koje je objavljeno 2008., godine je otkriveno kako su trudnice i njihova nerođena djeca posebno osjetljiva na zračenje iz mobitela. Znanstvenici su analizirali 13 tisuća djece i otkrili su kako je zračenje iz bežične tehnologije uzrokovalo brojne probleme za vrijeme trudnoće te da je na koncu povećalo rizik od poremećaja koji izazivaju hiperaktivnost, nedostatak pažnje, probleme s emocijama, stvaranjem i održavanjem veza s ljudima i druge bihevioralne anomalije. Rizik je postajao još veći ako su djeca koristila mobilne telefone prije navršene sedme godine života. Sve trudnice koje su koristile mobilne telefone su imale 54% povećan rizik od različitih fizičkih i psihičkih anomalija u zdravlju i razvoju njihove djece.

U nedavnim istraživanjima se potvrdilo kako su djeca, pa čak i ona nerođena u najvećoj opasnosti od zračenja uzrokovanog bežičnom tehnologijom i mobilnim telefonima.

osobe koje su počele koristiti mobitel kao tinejdžeri imaju 400-500% veću mogućnost od razvijanja raka mozga u dobi od 20-te do 30-te godine.

U znanstvenom istraživanju koje je objavljeno 2009., godine se pokazalo kako nošenje mobitela u džepu hlača uništava kosti karlice, točnije stvara osteoporozu. Muškarci koji su nosili mobitele okačene o opasač ili unutar džepa od hlača su unutar šest godina ove prakse izgubili gustoću kostiju karlice.

RF-EMR (radio frekvencije i elektromagnetsko zračenje) bez obzira na jakost i frekvenciju mobilnih telefona, uništava mitohondrijsku generaciju kisika unutar ljudskih spermija, na taj se način smanjuje njihova pokretljivost, dok s druge strane uništava DNK i fragmentira je. Ovo istraživanje ima jasnu implikaciju o tome koliko je opasno korištenje mobilnih telefona za muškarce koji imaju namjeru imati djecu. Mobiteli potencijalno utječu na plodnost muškaraca i zdravlje njihovih potomaka.

Tehnologija utječe na stvaranje drugačijih veza i drugačije povezivanje informacija u dječjem mozgu nego što je to bilo kod prošlih generacija.

Ono što je jasno znanstvenicima je da svaki napredak tijekom povijesti, odnosno nova dostupna tehnologija određuje kako će se razvijati mozak kod ljudi.

Hoće li tehnologija pomoći ili odmoći razvoju vašeg djeteta i načinima na koje razmišlja, ovisi koju specifičnu tehnologiju koristi, koliko često i na koji način.

Osim na usvajanje informacija, donošenje odluka i pamćenje (učenje), nove tehnologije imaju najveći utjecaj na pažnju kod djece.

U starijim generacijama, primjerice, djeca su veliki dio vremena posvećivala čitanju, a to je aktivnost u kojoj nema puno odvlačenja pažnje te zahtijeva intenzivnu i postojanu pažnju, maštu i pamćenje. Tu pažnju prekinula je televizija koja je novoj generaciji djece ponudila vizualnu stimulaciju, a za uzvrat tražila rascjepkanu pažnju i gotovo nikakvu maštu. Internet generacija s razvojem tehnologije našla se pred novim izazovima. Potpuno nova virtualna okolina djeci je ponudila svijet u kojem je odvlačenje pažnje na sve strane gotovo norma. Postojana pažnja je nemoguća, mašta je potpuno nepotrebna, a pamćenje ograničeno.

tehnologija uvjetuje mozgu da pažnju pridaje informacijama na potpuno drugačiji način od čitanja.

Čitanje knjige je poput ronjenja tijekom kojeg je osoba uvučena u tihi, vizualno ograničeni svijet, u kojem vrijeme prolazi sporije i bez nekih većih prekida pažnje. Rezultat je ravnomjerna pažnja i fokus te duboko razmišljanje o ograničenom broju primljenih informacija. S druge strane, korištenje interneta je poput jet-skija tijekom kojeg skijaš skija po površini velikom brzinom, izložen je širokom rasponu prizora, okružen mnogim distrakcijama i ne može se ozbiljnije fokusirati ni na jednu informaciju.

Studije su potvrdile da čitanje neprekinutog, ujednačenog teksta rezultira bržim završavanjem i boljim razumijevanjem, boljim prisjećanjem pročitanog i učenjem, u uskoredbi s čitanjem teksta koji je prošaran hiperlinkovima, oglasima i drugim ukrasima kakve nalazimo u tekstovima na internetu. Isto vrijedi i za prezentacije.

Još jedna studija pokazala je da su djeca koja su tijekom nastave imala pristup internetu zaboravila o čemu je bila tema predavanja i slabije su riješili testove od vršnjaka koji nisu tijekom nastave bili online.

Neka druga istraživanja pokazuju da, primjerice, neke video igrice i drugi sadržaji poboljšavaju vizualno-spacijalne sposobnosti, vrijeme reakcije na podržaje i sposobnost da se uoči detalj i izdvoji ono što je važno. Tehnologija djecu ne čini glupljima, već drugačijima.

Dok vrijeme ne pokaže kako će nove tehnologije i ubrazani razvoj promijeniti način razmišljanja kod naše djece, ono što roditelji mogu je dozirati stara i nova okruženja u odrastanju djece. Djeci treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom i poticati ih na aktivnosti poput čitanja, maštanja i slobodne nestrukturirane igre.